Borba sa strahom od javnih nastupa

O ovoj i njoj sličnim temama, piše se dosta. No ja bi s vama željela podijeliti svoje iskustvo. 

Iskustvo osobe koja se panično bojala javnih nastupa... i da, znam da nas je takvih mnogo. 

Nesanica, aritmija, anksioznost, nemogućnost usredotočavanja misli... 

Strah od pogreške, ismijavanja, blamaže, neodobravanja. Sve to i još mnogo toga ide u paketu s jednim od najvećih ljudskih strahova koji je po nekim istraživanjima dospio visoko na ljestvicu ljudskih strahova te "ponosno" zauzima drugo mjesto nakon straha od smrti. Znati da će sve oči biti uprte upravo u vas i da ste pred povećalom nije nimalo olakšavajuća okolnost.

Sjećam se, ne još tako davno, prvog prezentiranja na faksu. Tema je bila osmisliti kampanju za jedan poznati hrvatski brand. I iako sam zadatak i nije bio previše zahtjevan, dovoljno je bilo samo malo kreativnosti i vremena pozabaviti se zadatkom. No, ono što je bio problem, bilo je prezentiranje ideje pred ostalim kolegama i profesorom. Do tad se još nisam bila susrela s ničim sličnim. Ovo je za mene definitivno bila NOVOST!

No, otkrit ću vam nešto što sam zapravo tek nedavno shvatila. S obzirom da nikad nisam bila previše pričljiva (što sam spomenula u prvom postu), u potpunosti je nejasan moj odabir fakulteta i smjera u kojem sam željela ići. Zapravo, taj smjer se u potpunosti kosio s onim što ja jesam ili što sam barem vjerovala da jesam. Kao pomalo povučena i sramežljiva osoba, jedno sam znala jako dobro a to je da se želim razvijati u smjeru koji mi je nedostajao. Htjela sam suprotnost. Kao kada tražite partnera koji je sve ono što vi niste (u dobrom smislu). 

Željela sam postati hrabrija, neustrašivija, elokventnija, zanimljivija. Željela sam prevladati strahove koji su me oduvijek kočili i baš zato, moj odabir je bio fakultet koji je slavio komunikaciju. S obzirom na moju podlogu frizerske srednje škole, uklopiti se među gimnazijalce i ekonomiste i nije bilo moje najjednostavnije iskustvo ikad. Prvih mjeseci osjećala sam se kao potpuni outsajder.

Imali su toliko više znanja od mene pa čak i iskustva u temama koje smo obrađivali. Znala sam da neće biti lako ali dosljednost i želja doveli su do prvih rezultata. No, da se vratim na gore navedenu temu. Strah od javnih nastupa... Da, može biti zaista užasavajuć, skoro paralizirajuć. Ljudi koji s navedenim nemaju problem ne znaju kakvi su sretnici.

Pročitala sam mnoge tekstove i knjige na temu te poslušala savjete poput: 

• Zamislite da su ljudi u publici goli
• Zamislite da ispred vas nema nikoga i da ste sami
• Zamislite ovo ili ono 

Isprobala sam i sve tehnike metoda za opuštanje i disanje.

Noup! Ništa od navedenog nije pomoglo. Ja bi i dalje večer prije prezentacije imala noćne more, ukoliko bi bila uopće sretna da uspijem zaspati. Nikako nisam mogla ništa od navedenog zamisliti jer su ispred mene bili stvarni ljudi i stvarna očekivanja a mašta mi u tom trenutku nije bila od nikakve pomoći. 

Dva ključna savjeta koja su mi pomogla su dobra priprema i samopouzdanje. 

Kažu da je dobra priprema pola posla i s tim se definitivno slažem! Ukoliko ste dobro pripremljeni i znate o čemu govorite, sve će vam biti lakše. Prezentirajte doma sami ili pred prijateljima, obitelji, partnerom (nekime pred kim ste opušteni). Izvježbajte svoju točku do maksimuma i dođite pred publiku pripremljeni i sigurni u ono o čemu ćete pričati. Nitko od njih  ne zna kako se vi osjećate i ako si možete dopustiti luksuz da ih zavarate tj. da ni ne saznaju za vaš strah, već ste napravili puno. Stanite pred njih i budite spremni da ih naučite nešto novo. Da im pokažete stvari iz svoje perspektive.

Uvjerite se u sljedeće (ali zaista uvjerite):

• To je moja tema i ja ću ju iskomunicirati
• To je moja ideja i ja ću ju prezentirati
• Strah je moj problem i samo ga ja mogu riješiti
• To sam ja i sad idem stati pred te ljude i rasturiti

Ubrzo sam se na fakultetu opustila, većinom i jer sam dobro usvojila teme o kojima sam pričala a dobrim dijelom i jer sam već znala kolege i profesore. Ponovna borba sa strahom vratila se na mom prvom poslu gdje sam bila u potpuno novom okruženju. No, više o tome u sljedećem postu...

Sretno!

.